Put slobode - eliminacija životnih viškova

                  Kako u vanjskom životnom prostoru tako u intimi vlastitog unutarnjeg bića čovjek ima potrebu balansa između životnih viškova i manjkova. Nakupljanjem iskustava, kriza, emotivnih patnji, opće izmorenosti, kao i tragedija koje nas ne maze, a poradi lakšeg i jednostavnijeg života, prisiljeni smo izbaciti sve smeće, otpad, višak, muke, nečistoće, a najčešće prvo ljude iz svog intimnog životnog, obiteljskog kao i javnog društvenog života.

Kao što čistimo mjesto stanovanja, tako je nužno potrebno da se rješavamo životnih viškova koji više ne pripadaju u naš životni prostor niti rezoniraju sa nama i našim najvišim dobrom. Nebrojeno puta žrtvujemo se kako bi bili moralni, dostojanstveni, dosljedno i naučeno kulturni. To je sasvim prihvatljivo, međutim ono što nikako nije jest naše nazadovanje koje traje onoliko koliko traje prisilno ugađanje svijetu oko sebe, a na uštrb sebe i vlastite sreće. Iako je teško pronaći granicu, nju ćemo prepoznati po plodovima koji iz naših davanja proizlaze. Po njima ćemo ocijeniti gdje je granica da se stane i kaže DOSTA!

Nakupljaju se nada i tuga, težnje, čežnje kao i boli koje vrijeme teško liječi. Dapače, agonija traje duge godine priželjkivanja mira i spokoja. Vjerujem da u svakom čovjeku dođe do onog prijelomnog trenutka kada ima mogućnost i otvorene puteve za djelovanje bez obzira na cijenu. Ti trenuci dolaze kao ćistaći našeg životnog prostora. Oni su baza na kojoj možemo graditi jedan zdrav i harmoničan život, u izvanjskom kao i unutarnjem životnom prostoru. 

Sloboda unutar i izvan nas nemoguća je bez čišćenja vlastitog životnog prostora, bez ispiranja sa sebe svega onoga što više ničemu ne služi, svega onoga što nas ranjava predugo, oduzima energiju i ne dopušta da dišemo slobodno. Ako je čovjek porobljen u svojoj vanjskoj manifestaciji - u fizičkom obličju, on nikako ne mora biti i u sebi. Kada doba krize lagano prolazi, dolazi vrijeme da se suočimo sa svim onime što je potrebno iznijeti pred kuću svog života i baciti u kantu koju dajemo univerzumu dalje na recikliranje i preoblikovanje. 

Manifestacija vlastitog mira najbolje se vidi onog trena kada u nama nema više prkosa, ljutnje, inata, bitki niti ratova već čisto razumijevanje prema svojim trenutnim potrebama i prihvaćanje mogućnosti kakve nam se trenutno nude, bez obzira kakve one bile. Prihvačanje života samoga. Postoji ona stara Indijanska izreka koja tako jednostavno i jasno kaže: 

" Mjenjaj stvari koje možeš promijeniti.

Prihvati ono što ne možeš promijeniti.

I uvijek to dvoje razlikuj!"

U vrijeme raznolikosti gdje čovjek ima potporu da puno lakše uskladi vanjske manifestacije sa svojim unutarnjim životom, svojim emotivnim, duševnim životom, velika je šteta propustiti prilike koje nam se nude. Večina njih dostupni su i besplatni, a ipak čovjek tako toplo grli sve ono što ga i dalje ometa u njegovom životnom prostoru tako dugo i toliko bolno. Ne postoji vrijeme u kojem nam drugi mogu pomoći sve dok sami ne osjetimo taj trenutak i ne učinimo prvi korak. Dalje je uistinu lakše.

Jedino mi sami možemo krenuti na put oslobađanja. Sloboda koja se nudi nakon izbacivanja životnog smeća koje nas koći i drži na mjestu bez pomaka, putovanje je koje ne ide preko noći, ali poneka doslovno preko noći mogu biti izbaćena. To je cijeloživotni proces koji u idealnom slučaju čovjeka pošteđuje nepotrebnog nakupljanja viškova i nereda koji nam koće život i ubrzava naš razvoj prema većoj svjesnosti, bogatstvu i šarenilu života, intelektualnom razvoju.

Tada čovjek sve više počinje živjeti kako Eckhart Tolle kaže: "Upravo sada!"

Živjeti sada znači pokloniti trenutak sadašnjosti, obratiti pažnju na ono što je sada dobro i što možemo učiniti upravo sada. Prošlost je utjecala na sadašnjost, a mi sada stvaramo svoju budućnost. Naši emotivni i mentalni obrasci formiraju našu sadašnjost.

Gajim nade da će  budućnost biti takva da će djeca to učiti od svojih prvih koraka na ovoj planeti. Da će to znanje usvajati i upijati jednako kao i sve ostalo što nas ovdje dočekuje. Do onda na roditeljima i pojedincima je da izdignu jednu novu generaciju koja će u sebi imati sjeme rasta prema jednom boljem svijetu, pravednijem, smislenijem i duševno bogatijem. Vjerujem da se krećemo u tom smjeru, a promjene koje se dešavaju to i nagovješćuju.

Jedna od najjednostavnijih metoda kako raditi u tom smjeru je metoda iz Autogenog treninga: Ispisivanje na papir svih emotivnih, mentalnih i psiholoških otrova, tuga, smeća, raznih tegoba. To je proces koji radimo onda kada imamo dovoljno mira da nas nitko ne može ometati, najčešće u noći kada smo sami, vikendom. To je jedna svojevrsna vrsta izbacivanja otrova iz sebe, a pod time poimam sve ono što nam više ne služi nikakvoj svrsi i čini nam štetu.

Ispisano na listu papira možemo dati idući dan nekome da to uzme i spali ili još jednostavnije možemo nakon što smo sve izrekli, ma koliko dugo to trajalo i koliko ispisivali, naprosto sami spaliti u nekoj posudi, politi vodom i izbaciti van iz svojeg doma, svojeg mira i intime. Neopisivo je što se sve može početi dešavati. Neki ne osjete mnogo, drugi čak dobiju temperaturu i obole na par dana kako taj proces traje na jednoj višoj sferi i čisti sva naša tijela (od fizičkog, mentalnog, emotivnog..), treći imaju napade plakanja, bijesa, tuge. Ali na kraju osjetite da je nešto ili mnogo više od "nešto" otpušteno i vraćeno svom izvoru na transformaciju i preoblikovanje u drugi oblik postojanja. Korisno je ako nam tako odgovara izgovoriti molitvu ili svoje osobne riječi koje čine vlastitu molitvu za otpuštanje svih viškova i svega onoga što Božja prisutnost u nama smatra da treba odstraniti iz našeg života. Tada papir zapalimo i polijemo vodom. Udahnemo duboko, izdahnemo..otpustimo!

Neka ta magična moć vlastite snage djeluje u nama i neka nas učini sposobnima za daljnji rast u onom smjeru koji nam je zacrtan u ovome životu koji je pred nama. 

Ponekad ljudi oko nas sami odu kada osjete na nesvjesnoj razini da se mjenjamo, jer naši nivoi svjesnosti se više ne podudaraju i dolazi do najprirodnijeg spontanog otpuštanja. Ponekad su rastanci teški i druge tjeramo iz nemoći da odu od nas. Sve u svemu, radilo se o situaciji, predmetu, čovjeku, ako želimo dalje - uistinu nemamo izbora. 

Moram priznati da mi teško padaju ideje pojedinaca, još gore profesionalaca koji uporno ostaju pri onim "light" idejama da je život lakši ako sve gledamo samo "pozitivno" bez posebnog rada i ružičastim naočalama osmjehujući pjevušimo, jer mi "mislimo pozitivno!" Jedan dio istine jest u tome da svoj vanjski svijet mjenjamo promjenom vlastite svjesnosti, međutim zaboravlja se da mi živimo u dualnom svijetu planete na kojoj su stvari također dualne; dobro - loše, crno - bijelo, toplo - hladno, a ta dualnost koliko nam donosti svjetlosti, toliko nam donosi i tame. Kada primamo radost, pripremiti se možemo ujedno i za određenu dozu suprotnog od radosti!

Ne smije se ljude zavaravati da će im samo pozitivan stav, nesvjesnost bez životnog iskustva i promišljanja donijeti nužne boljitke i riješiti nedaće. Na temelju takvih površnih, idealističkih ideja prodani su milijuni knjiga koje ne služe ničemu osim stajanju na policama i bogačenju razno raznih "stručnjaka"!

Sloboda u bilo kojem obliku je put na koji svatko od nas mora kročiti sam. Konačno, sloboda je gotovo uvijek rezultat životnih patnji, težnji, duhovnog rasta, emotivnog i mentalnog oslobođenja, velike nadljudske srćanosti koja je rezultat unutarnjeg rada, a ne fizičke slobode. Fizička sloboda je ono što većina ljudi današnjeg modernog kapitalističkog društva nemaju, iako su uvjereni da imaju.

Ljudi ne znaju što je to sloboda. Ako je imaju materijalno i tjelesno, moguće su emotivno prazni, duhovno ranjeni i ne poznaju duševnu slobodu oslobođenu okova ovoga svijeta i izvanjskih okolnosti koje nas koče. Što to znači? To znači da vas izvana potkopavaju svakodnevne nevolje, iznutra bolesti, tuge, ali duševno vi ste spokojni, mirni i zapravo odvojeni od te materije koja je i nije dio vas. U prihvaćanju čovjek sebe oslobađa. U prihvaćanju zadobija darove koji su oslobođeni okova ovog svijeta.

Večina ljudi današnjice nemaju niti osnovna ljudska prava, stoga svi mi koji smo blagoslovljeni mogućnostima koje nam se pružaju - imamo mogućnost da svojim stavovima, razmišljanjima, radnjama mjenjamo svijet. To nije puka iluzija, to je moć mase koju čini mnoštvo takvih osviještenih pojedinaca. Postoje znanja koja su daleko iznad znanja današnjeg sustava obrazovanja i onoga što nas mediji "podučavaju" zajedno sa ostalima institucijama i nadzorima tokom života. Ta znanja nisu u okovima ropstva niti prekrivena velom tajni. Znanja su u nama i traže našu volju, traćak naše pažnje i svjestan pristanak na ono što slijedi. 

Iako smo slobodna božanska bića, a ne isključivo tjelesna bića, mi smo prisiljeni u ovoj dolini patnje, u carstvu uskog 3D pogleda gdje je iluzija i nestvarnost prisutna svuga oko nas - sami krenuti potaknuti bljeskom vlastite svijesti na put bez povratka. Cijela evolucija, razvoj svijesti odvija se u spiralnom obliku. Spirala ide prema gore u svojem prirodnom obliku, ona zastaje, pa lagano krene prema dolje, ali zapravo spirala evolucije se konstantno kreće prema gore, prema Svijetlu, Izvoru. Shvaćanjem gdje i u čemu leži naša stvarna sloboda, radom, zalaganjem, mi oslobađamo druga bića oko sebe. Sve djeluje na sve. Blijesak svjetlosti u nama dotiče sve oko nas iako toga nisu svjesni, a najčešće nismo niti mi.

Izbacite nered koliko je u pojedinom momentu moguće iz svojeg života, unutrnjeg, a ako je moguće i vanjskoga. Dopustite da korak po korak kako dolazi vrijeme za to, polako se oslobađa prostor za Novo, za ono iduće što nam nosi blagoslove, mogućnosti, svijest o nama samima i svijetu oko nas. Izbacite svu žuć, nered, mržnju, stare emocije i sve korijene koji vas vežu za mjesto koje više nije vaše. Vi ste sada novi "VI", blagoslovljeni nepresušnom milošću suosjećanja jedne puno veće sile koja bdije nad nama. Tako je malo potrebno da se krene, a tako mnogo onoga čime možemo obogatiti, ispuniti sebe i voljene oko nas. 

Dopustite si slobodu. Dopustite si slobodu da budete istinski radosni, da rastete. Jer ionako većina puta nije u našim rukama niti pod našom kontrolom, a opet toliko mnogo onoga što mislimo, osjećamo i činimo danas, čini naše "sutra," znači jest u našim rukama! Sinergija univerzuma je fascinantna! 

Naše "sutra" dolazi u momentu kada naš oslobođeni duh i um krenu zajedno. Naše sutra oslobođeno je većine onoga što nas je držalo na mjestu tako dugo, onoga što nam je vezalo krila naše unutrašnje duševne slobode. Jer sloboda ionako nije izvanjska. A ako jest, samo je privremena i u okovima fiziologije. Sloboda je ono naše, samo naše, unutarnje blagoslovljeno i neovisno o ičemu izvanjskome što se dešava ili nas porobljava. Sloboda je duh koji otkrivamo kada dođemo do momenta kada se više nemamo za koga niti za što primiti niti se osloniti. Sloboda je trenutak spoznaje i zato je se ne može zapravo riječima niti opisati. To je momenat kada vlastitim duševnim snagama sami dolazimo do spoznaje iskonske slobode ili padamo još dublje u ponor ropstva vlastitog uma prekrivenog velom straha, srama i neznanja.

Sloboda je impuls naše svjesnosti, naš vjerni subornik koji čeka da ga postanemo svjesni. Naša prava priroda oslobođena okova vanjskog svijeta koji nas tlači. Uz sve ovosvjetovno ropstvo, ograničenosti i tragedije - oslobođeni vanjskih okolnosti, mi se krećemo prema svojoj iskonskoj prirodi, slobodi, univerzalnom zakonu ovog svemira u kojem oslobođeni konačno razumijemo što Sloboda jest i kakav je okus istinskog mira.