Proces razvoja kroz privid naivnosti

Potaknuta svakodnevnim fluktuacijama događaja u svijetu, kako vanjskom, tako i svojem unutarnjem, već duže vrijeme proispitujem razloge zašto su našim životima tako nezamjetno prolazili ljudi sličnih obrazaca ponašanja ili događaji sa uzastopnim ponavljanjima? Da ne bi bila ona tipićna floskula "ponavljati će ti se dok nešto ne naučiš iz toga", smatram da smo mi bića ove planete ipak malo više isprepletena i da se stvari malo kompleksnije dešavaju nego li je nama poznato.

U svijetu gdje smo svakodnevno rastrgani na mnogo strana, zaokupljeni nizom aktivnosti i vremenskim limitima koje nas koče u promišljanju o ispravnosti naših odluka ili dopuštanju da se pojedinci/ponavljajući obrasci smucaju našim životom takoreći kao lopovi, te prođu neprimjetno.

Svakodnevne navike ponašanja

Na putu do razvoja vlastitog puta, bio on duhovne prirode ili čisto svjetovnih vrijednosti, nikada kao ljudsko biće ne bi smjeli sebi dozvoliti služenje podlim manipulativnim trikovima koji imaju samo jedan cilj, a to je - zloupotreba istoga.

Vrlo je lako podleći tome, osobito kada nam voda dođe do grla i toliko nas se pritišće da više ne vidimo izlaz iz toga. Ljudski je griješiti, ali najteže je biti "čovjek" i izdići se iznad zlobe, inata, prkosa i svega onoga što nam se servira, te postupati po pravilima dostojnim "čovjeka."

Služenje verbalnim varkama i lažnim djelima kako bi nanjeli štetu, uvijek dolazi mnogo težom protusilom nama, samom počinitelju. Svatko tko imalo pazi na sadržaj svojeg "duha - misli -riječi - djela" nikako si to ne smije dozvoliti od trena kada to osvjesti. Sve pogreške u smislu svjesnog nanašanja patnji drugima, bez obzira u kojem obliku one dolazile, čak i one čisto mentalne - stostruko se jaće vraća, jer nesvjestan površan um čovjeka koji nije sposoban ocijeniti o posljedicama svojih djela, za razliku od svjesnog nanašanja patnji, uvijek će biti shvačeno daleko lakše.

Neke stvari čine se daleko manje bitnima i često ih doživljavamo kao "sitne životne pikantne razonode." Među njih ulaze oni "sitni" ali svakodnevni tračevi uz kavicu, bezazleni komentari ili saznanja koja "imamo!"

Što više radimo na osvještavanju, sve manje su nam ti "zabavni" sadržaju ispravni, a ljudi koji ih prakticiraju postaju odbojni!

Mentalne projekcije odnosno misli koje usmjeravamo prema pojedincima na koje utjećemo na jednom suptilnijem nivou jesu malo bezazlenije, ali opet utjećemo i vršimo pritisak.

To je sav onaj emotivni otpad od kojeg se nismo očistili, a svako malo ispliva van na površinu i opet je usmjeren prema drugima umjesto prema nama.

Svako "sa osmijehom" podmetanje noge drugome, sve sitnice na koje ne mislimo zapravo su kamen na kojem ćemo se na kraju samo spotaknuti. Najgore od svega jest da tim modelom ponašanja gradimo ličnost koja privlaći iste takve nama, a odvlači dobre i iskrene ljude sa kvalitetama koje su nam potrebne želimo li isplivati iz tih niskih frekvencija.

U pravilu sve u ovoj materijalnoj stvarnosti funkcionira po principu akcije - reakcije odnosno uzroka - posljedice. Jučer smo formirali danas (sadašnjicu), a upravo sada formiramo svoje sutra! Zato je svaki naš dan mali tunel gdje se reproduciraju naša prošlost, izbori, odluke, te neki drugi čimbenici koji su van našeg djelovanja.

Kolektivna odgovornost

Što smo mentalno, emotivno i duševno na višoj skali svijesti, to smo odgovorniji za sebe, svoje bližnje, svijet oko sebe, a i cjelokupni ostatak civilizacije na planeti čiji dio kolektivne svijesti tvorimo. 

Za tu kolektivnu svijest odgovorni smo kao i svaki drugi pojedinac, to je baza rasta koji započinjemo u bilo kojem djelu osobnog života, posla, prijateljstva, odnosa i onoga što nam ispunjava svakodnevicu. Iz te odgovornosti proizlazi sve ono s čime se svakodnevno nosimo. Prebacivanjem odgovornosti na drugoga, vrlo je teško da se globalna svijest ljudi pomakne prema jednom mirnijem, stabilnijem i odgovornijem svijetu za svakoga od nas.

U svijetu gdje vas do 15-te godine uče da budete dobri, blagi i naivni (pardon, neiskvareni!), a nakon toga vas život "pokosi" i slomi jer vas nitko ne priprema na mjesto u kojem ćete provesti ostatak svog života - zaista je teško naći snagu da ostanete psihički, emotivno i fizički zdravi. NIz kroničnih bolesti, ako isključimo nepravilnu prehranu i zagađenje, idu u prilog toj tvrdnji.

Kao što se kaže: Iskustvo pobjeđuje. Međutim, ono što je puno bitnije i u što vjeruju svi pravedni - čista savjest, miran san i sloboda koju podlost i lukavost nikako ne mogu uništiti. To valjda i jest poanta onoga što nazivamo - biti lakovjeran ili naivan. Poanta je otaviti tu životnu nevinost, ali sa većom pažnjom i budnošću, pristupiti svakodnevici!

Vlastiti razvoj kao poticaj drugima

Biti čovjekom nije manjak inteligencije, pameti niti sposobnosti, to je odlika "velikih ljudi", odlika pobjednika, junaka i heroja koji nedostaju ovom svijetu.

Meni osobno danas nije žao niti jedne odluke, postupka ili riječi koje sam počinila. Svjesna svih svojih karakternih crta, kako onih sebičnih, tako i nesebičnih koje su me uvijek na kraju vratile na pravi put. Sve to dovelo me je ovdje gdje jesam, čovjekom kakav jesam i na stazi kojom putujem. Na kraju krajeva, konačno nakon svega, privlačimo u život događaje i ljude koji tvore temelj našeg razvoja. Da li ćemo to iskoristiti ili zloupotrijebiti to je iskljućivo na nama.

Ne treba žaliti, treba učiti, treba ponovno i uvijek ispočetka tražiti, preispitivati, živjeti dostojanstveno, moralno i vrijedno čovjeka! To je jedini put na kojem znamo da se okrečući unazad - nikada nećemo pokajati, da će dan našeg odlaska iz ove fizićke realnosti, biti radostan dan, dan pobjede, dan ponosa, a ne straha, pitanja i srama!

Veliki dio ljudi ostanu čisti, predani dobrobiti zajednice i kasnije, iako se njihov entuzijazam izgubi negdje između ranog dizanja na posao, razvažanja djece po aktivnostima, bezobraznog šefa, vjerskih nadmetanja grižnje savjesti, neostvarenih snova, lopovske države, medijskih laži, navlačenja po institucijama, poreznim upravama, centrima za socijalnu skrb, savjetovalištvima, sudovima i gubitka nade u bolje sutra dok malo spasa tražite pred tv-om ili na drugačije načine otupljuju svoja osjetila. 

Iskreno vjerujem da jedino ona tzv. lakovjernost ka idealističkim ciljevima, koji to uopće nisu - može stvoriti bolje sutra. Oni koji misle da mogu mjenjati svijet, najčešće to i čine. Nikada se u povijesti bez dobre ideje i vjere pojedinca nije ništa dobroga učinilo. Znanje, iskustvo + edukacija + mudrost koja dolazi vremenom = rezultiraju dobrim stvarima.

Ne možemo cijelu vjećnost bježati od istine, mada možemo cijeli život živjeti u uvjerenju da je promjena na bolje samo utopija :).

U procesu ne samo prirodnog sazrijevanja nego prilikom svjesnog odabira drugačijeg puta, potpunijeg, vrjednijeg življenja - proporcionalno BIRAMO veću kolićinu nevolja, problema, krivudanja na stazi svog života, a time i daleko veću ODGOVORNOST za svoja djela. Ipak, to nisu stvari kojih se treba bojati. Rijetko smo svjesni za šta smo sposobni i do kuda seže naša snaga i izdržljivost.

Nikada nije dovoljno naglasiti zašto je važno biti potpuno odgovoran za sve rezultate svojih djela, misli, riječi i emocija. Kao i za vlastitu povijest, što redovito zaboravljamo. Naša prošlost je također dio nas za koji moramo imati punu odgovornost, te svjesno otpuštati svaki dio koji više nije dio naše sadašnjosti. Svaka od tih nazovimo ih dimenzija sadrži više ili manje jaći ili slabiji spektar djelovanja na fizički nivo, materijalni svijet. Ipak ono što je sigurno jest da sve itekako djeluje. Svaka naša misao, emocija, a kamoli riječ ili djelo ima divovske korake i snagu u našim životima.

Svako naše djelo nosi golemu količinu odgovornosti što smo svjesniji, mudriji, otvoreniji prema životu i duševnom napretku. Sjećam se da sam se još kao mala uvijek iščuđavala (ali ne osuđivala) ljudima koji nikako nisu uvidjeli onu nit koja povezuje djelo sa posljedicom. Kao dijete koje je imalo neobična iskustva van polja vidljivoga, bilo mi se jako teško pomiriti s činjenicom da sam za većinu ljudi oko sebe "čudak" ili nešto mnogo gore, te da ljudi ne vide i ne osjećaju ono što ja nosim sa sobom svakodnevno. Teško je živjeti s činjenicom da je oko vas vrlo malo ljudi s kojima možete komunicirati otvoreno i jasno bez obzira imaju li sami uvide u isto ili ne.

Međutim to daje svojevrsnu duševnu snagu koja kasnije igra veliku ulogu u životu. Tu počnemo shvačati ono što budisti nazivaju karmom, znanstvenici uzrokom i posljedicom odnosno Newtonovim trećim zakonom - zakonom akcije i reakcije koji glasi: Ako jedno tijelo djeluje na drugo tijelo nekom silom, onda istovremeno drugo tijelo djeluje na prvo tijelo jednakom silom suprotnog smjera! Sve što odašiljemo na bilo kojem nivou vlastitog bića, primamo natrag, ali uglavnog ne iz istog izvora niti istom mjerom.

Ljudski um zbog svih nedaća ovog dualnog svijeta teško razumije, a još teže prihvača da je sve rezultat vlastitih izbora, ali i onoga na što nemamo utjecaj. Važno je naglasiti da na nas utjeću vrlo snažne sile drugih ljudi i same planete koji nepobitno utjeću na naše bivstvovanje u fizičkom svijetu, stoga se pri prihvačanju baš svake teze treba služiti preispitivanjem.

Neke stvari vam se niti ne približavaju, kao niti ljudi, neke kao da bježe, druge magnetski privlačite svojom voljom znajući da nije dobro za vas. Treći su privučeni u vaš život poput anđela čuvara, kao onaj tihi glas u vašoj okolini koji je uvijek tu iako ne vizualno. Djeci jačih receptora za primanje istoga, sve to stiže mnogo intenzivnije nego li se događa drugima. To je kao jedna vrsta hendikepa gdje poželite da to nestane i pruži vam mogučnost da ponekad živite u neznanju, da ne vidite, ne razumijete, budete u miru, čak laganom nesvjesnom stanju.

Potrebno je mnogo godina dok se duhovi u čovjeku ne primire, nađu sklad u kaosu, i jedinstvo u dvojnosti ovosvjetovnog, ne bi li se olakšalo svakodnevno življenje. Razumjevanje da u ovome svijetu, dimenziji postojanja dvojnosti, izazov jest pronaći balans, sredinu, centar, srž..kako god zvali, poziva nas na razumjevanje da crno, bijelo, toplo, hladno, dobro, loše, dan, noć...sve dvojnosti imaju jedan centar, te da se one stapaju u njemu. 

Poznati i nadasve veliki svjetski pisac i filozof, tihi borac za slobodu ljudskog duha - Jiddu Krishnamurti davno je rekao rečenicu koja je odzvonila u umovima ljudi koji je mogu razumjeti, onih koji njeno značenje posmatraju kako sa dubinom tako i na vrlo jednostavan, praktičan način:

"Jedinstvo iznad Dualnosti!" Odnosno: "Unity beyond Duality!"

Svijet koji nas okružuje možda bi trebali posmatrati iz jednog takvog kuta. Uz sve ono što nas okružuje i vlastite snage kojima se nosimo svakodnevno, nemoguće je ne primjetiti izvan svega toga jednu tihu snagu, jedinstvo koje živi u pozadini. Nošeni tom spoznajom i svješću, život ipak pomalo poprima jednu drugu dimenziju, malo lakšu, malo svjetliju i nadasve svrhovitu!