Emocije kao sredstvo manipulacije

                         Ljubav - ta jedna enigma čije značenje se pogubilo u svakodnevici današnjice. Malo koja druga riječ se može usporediti sa prostituiranjem osjećaja koji je u svojoj srži čist i neiskvaren. Hajdemo vidjeti kako to izgleda kroz prizmu srca bez svjetovnih ustroja, manipulacija, mentalnih igara. 

Zaigrani, iskreni, odani, istiniti, čisti, nezemaljski, eterični, dječji, nevini i neiskvareni. To je način na koji će vam emocije ljubavi opisati jedno malo dijete ili odraslo Božje stvorenje daleko od ruke civilizacije modernog ustrojstva. Tisućama godina manje više institucije i razno razna tajna i manje tajna društva formiraju svakodnevicu, znanje/neznanje, napredak/nazadovanje i mentalni sklop društva ljudskih i životinjskih bića. Odgovornost je ipak velikim dijelom na nama. Čovjeku onaj drugi radi samo i iskljućivo ono što sam dopušta, a u skladu sa svojim mentalnim shvačanjima. Čak i ako smo tjelesno porobljeni, duh je tamo gdje mu dopuštamo da bude, tamo gdje smještamo svoju svijest.. 

U ime te magične riječi - predstavnika sile s drugog svijeta, učinjene su najgnjusnije, najkrvavije i najmračnije stvari tijekom nama poznate ljudske povijesti. 

Čovjek je na ovoj planeti drugim bićima kao i samoj planeti podario više zla i manipulacije nego li ijedno drugo živo stvorenje koje njome hoda.

U pokušaju da se upravlja "masama" dobili smo lažnu iskrivljenu ženstvenost koja je sve osim ženstvenosti, alfa muškarce bez "alfe", gnjevnu i upropaštenu djecu, komercijalizaciju najsrčanijih izvornih ljudskih vrijednosti, kapitalizam koji porobljava, lažnu demokraciju, robovanje lošim navikama koje su preduvijet za biti "in", institucijalizaciju religije koje nam peru mozgove u ime ljubavi, istine i pravde, lažne skromnosti dok jedni gladuju, a drugi se kupaju u zlatu i obilju svojih hramova lažnih Bogova.

Da li se nešto promijenilo zadnjih stoljeća? Nipošto.

Sve u svemu, laži i manipulacije svuda. Gdje je istina? Gdje je empatija, temelj Božanskih vrijednosti? Gdje su one srčane čiste ljudske emocije, vrijednosti, odnosi koji ne podliježu zakonima ovosvjetovnog nametanja i nadmetanja? Gdje da tražimo kada smo stjerani u kut tjelesno, duševno, mentalno, osjećajno? Postoji jedno pravilo, po meni jedno od najvažnijih, kojeg ne treba nikada zaboraviti. 

Nitko nas ne uči da ćemo se naći toliko stjerani u kut da kada se nećemo imati više za što ili koga primiti, kada sve što "znamo" pada u vodu, a ono što smo mislili da znamo/osjećamo/mislimo, samo su lažne iluzije - tek tada počinjemo rasti. Čovjek svoju snagu, "znanje", sposobnosti, srćanost kao niti mudrost ne nalazi sve do momenta dok se ne nađe potpuno i cijeli na koljenima, sam samcat. Na koljenima čovjek nije pred ikim drugim osim pred samim sobom i Gospodom iznad sebe. Sve sile svijeta čovjeka ne mogu porobiti do momenta kada je čovjek sam popustio. 

Čovjek koji je tehnološki dostigao visoku razinu razvoja, a oko sebe skuplja mnoštvo gladnih i upropaštenih, nije ništa doli običan tiranin i neznalica. 

Imamo mnoštvo razloga za nevjerovati drugome do sebe, mnoštvo razloga za lakši put do uspona, pregršt načina kako prevariti druge i sebe, kako nekome upropastiti dan, godinu, mjesec. Puno manje razloga za poštivanje Božanskih zakona i vrijednosti.

U zadnje vrijeme susrećem mnoštvo pojedinaca zbunjenih između dvojnosti ovog svijeta. Mentalni sklop i kapaciteti ljudskog uma se ubrzano mjenjaju, kao i sposobnosti "srca."Još uvijek skupine zaluđenih uzaludno stopiraju razvoj ljudske svijesti, pokušavajući nas natjerati da se vratimo pod sistem "stada" međutim treba znati da što su oni uporniji, znak je da smo mi jaći.

Gledati "srcem" vrlo je zarazno. Znate, kada se jedan pojedinac pobuni ustroju koji ga konstantno i svakodnevno truje smećem, teško da se neće desiti da nekolicina drugih krene za njima. Ono što je nužno je vrijeme. Danas, to je najčešće frekvencijski prijenos koji se ne prenosi fizičkim očima, vidljivo. Već znamo kako funkcionira neverbalna komunikacija koja se odigrava van spektra vidljivog svijeta. 

Bez balansa dvaju svijetova, dva polariteta, dvije sile koje su zapravo jedna ako gledamo van Dualnosti - mi ne možemo očekivati da će prizvuk te divne emocije ljubavi biti bolji, kvalitetniji i da će naša planeta biti ugodno mjesto za život. I tu oba spola imaju jednaku pokretačku snagu.

U ime Boga i pravde činjena su zla koja su toliko strašna da je teško o njima i misliti. I tako je protekla naša "povijest." Veliki mislioci, književnici, mistici, sa svih strana svijeta rađali su se kako bi malo popravili sliku ovog narušenog ljudskog raja u kojem zvijeri vladaju. 

Jednako kako hvatamo radio postaje, zovemo mobitelom, komuniciramo internetom - tako se komunicira i prenose druge vibracije koje obilježavaju velik dio naših života. Na jednak način dolazi do prijenosa emocija, osjećaja, misli, ideja, te svih ostalih neverbalnih oblika komunikacije poput svjesne razvijane telepatije. Toga moramo biti svjesni kada poćnemo raditi na Prisutnosti u vlastitom životu i poboljšanju življenja svih bića.

U svijetu lažne ljubavi, gdje nam bližnji služe onoliko koliko su nam korisni, a sami smo sebični i lažno ponosni, tamo gdje je pojam "moralan" i "dostojanstven" prodan isto koliko i "ljubav", ogoljenost do srži jedini način da se ljudi istinski približe jedno drugome.

Zaboravljajući da se kroz duhovnu tjelesnost dolazi do razumjevanja bića do sebe, a ne seksualnog zlorabljenja tjelesnosti koja je prostituirana oduvijek. Trenutno živimo u svijetu gdje većina priželjkuje djecu za koju se nisu spremni odricati (jer im ta teška riječ  "žrtvovanje" ima negativnu konotaciju), dati sebe i postati bolja ljudska bića; uzajamni proces ućenja između roditelja i djeteta. 

U svijetu smo gdje teoriziranje postaje glavna odlika znanja bez prisutstva samog života kao temelja informacija i prave mudrosti. Gdje se stoljetne istine i mudrosti zataškavaju ne bi li se nametnule lažne vjere, božanstva, norme "prihvatljivog" ponašanja.

U svijetu smo gdje su ljudi primorani biti zaokupljeni pukim preživljavanjem od 0 do 24 sata do te mjere da nema mjesta kreativnosti, igri, razmišljanju, zdravoj inteligenciji, kvalitetnom obrazovanju, te "samom življenju." Više nije samo zapad taj koji je tehnološki olakšao život svojim podanicima, ali porobio na drugi način kako bi čovjek i dalje ostao rob. U takvom svijetu mi još uvijek ne možemo govoriti o razumjevanju jedne uzvišenije sile postojanja koja ne podliježe samo zakonima ovog fizičkog svijeta već i jedne finije dimezije duševnog postojanja.

Dakle na neki način se sve svodi na nas, naš osobni razvoj, doprinos razumjevanju kroz "osjećanje" i humanost.  Kako je to mislio jedan od najvećih ljudi prošloga stoljeća, Rudolf Steiner: 

"Razvijajte u sebi “devociono“ raspoloženje: budite skromni i razvijajte u sebi osećaj dubokog, iskrenog poštovanja prema ISTINI, prema PRIRODI i prema SVEMIRU. Budite beskompromisan borac protiv svih vrsta laži, obmana, dogmi i predrasuda. 

Trudite se da vaš život bude skladan. Ostvarujte harmonične odnose sa ljudima oko sebe i živite u skladu sa zakonitostima i ritmovima prirode.  

Razvijajte u sebi osećaj vaše skromne lične pripadnosti ljudskom rodu, prirodi i svemiru. Pobudite u sebi osećaj ZAHVALNOSTI prema njima, prema životu i Stvoritelju."