Kratki uvid u povijest travarstva

Tisuće godina prije pojave današnje službene medicine, ljudi su se služili biljem za liječenje, održavanje zdravlja, kao i za osobnu, te opću higijenu. Od pamtivijeka poznato je antibiotsko i antiseptičko djelovanje biljaka i njihovih ekstrakata, koje su ponekad doslovno imale važnost za preživljavanje.

Od Kine, Japana, Indije, čitave Azije, preko Europe, otočja, Sjeverne i Južne Amerike, do Afrike ljudi cijeloga svijeta imali su svoje tradicionalne načine liječenja, od kojih je većinu obuhvaćala upravo uporaba ljekovitog bilja, te njihovih ekstrakata.

Sve ono što tradicija poznaje odavno znanstvenici danas otkrivaju i zapravo na tome temelje moderne lijekove. Kao njihova baza inspiracije koriste se izolirane, sintetizirane aktivne tvari bez kojih većina današnjih lijekova ne bi postojala u ovom obliku. Moderan pojam za ovu „krađu iz prirode“ nazivamo biopiratstvo, a temelji se na saznanjima o mogućnostima koje pruža priroda sa svim svojim prednostima i privilegijama, te sintetizacija aktivnih tvari za izradu lijekova kojih su oni baza.

Ako bolje pogledamo, sa jedne strane ljudima se sve više iz dana u dan kroz niz zakona, regulativa onemogućuje služenje prirodnim bogatstvima, starima tisućama godina, uključujući sužavanje područja uporabe biljaka i njihovih ekstrakata u svrhe liječenja kako bi se ljude nadziralo, biljne lijekove i pripravke učinilo beskorisnima zbog premalih ili neprilagođenih doza, te uvjetovanih sastava kako bi biljni proizvod morao izgledati i niza drugih regulativa čime se moć i profit stavlja u ruke najbogatijih, a malom čovjeku oduzima mogućnost liječenja onime što mu je po rođenju dato. Nekako narod uvijek zaboravi da riječ „demokracija“ u prijevodu sa grčkog jezika znači „vladavina naroda“, to je ono što je baza problema.

Jednom riječju, ono sa čime se danas sve češće susrećemo je marginalizacija ljudi koji se bave tradicionalnim tisućljetnim prirodnim oblicima medicine, a sa druge strane krađa istoga, izrada modernih lijekova koji počivaju na prirodi, patentiranje i milijunske zarade na račun prirode. Glavni problem velikih firmi sa abnormalnim prihodima leži u tome što se priroda kao takva „ne može patentirati“, pa se jedna gljivica riže mora pretvoriti u „lijek“, patentirati i puniti vlastite duboke džepove. To je samo jedan primjer. Problem ne leži samo u zaradi nego u mistifikaciji i pokušaju da se službenu medicinu dovede u poziciju svemoći, gdje nitko drugi ne može niti smije upravljati prirodnim izvorima koji su nam rođenjem dati i nitko nam ih kao takve niti može niti smije oduzeti.

Službena medicina je dio liječenja koji je neodvojiv od svih drugih oblika liječenja i to je ono što mnogi danas još uvijek ne razumiju. Jedno bez drugoga ne može niti bi to imalo smisla. Osobno smatram da je samo pitanje vremena kada će se ljudi sa obje strane morati početi uvažavati na jedan bolji i konkretniji način, gdje bi korist bila višestruko veća po zdravlje cijele civilizacije, a manja za profit manjine koja zarađuje!

Značajnih ljudi vezanih uz prirodno liječenje, u ovom slučaju vezanih uz liječenje biljem bilo je uistinu mnogo tijekom povijesti. 

Kao što sam napomenula, naša saznanja o još daljoj povijesti danas nisu toliko velika, ali ono što možemo obuhvatiti seže u daleku prošlost, zapravo tradiciju staru tisućama godina, među kojima je zasigurno mnogima najpoznatija indijska Ayurvedska medicina. Tradicionalno koriste mnoge pripravke i „pomoći“ za liječenje, ali vrlo značajan dio je i biljni svijet. Koliko je to sveobuhvatna i snažna tradicija možemo svjedočiti danas kada poprima sve važniju ulogu čak i u zdravlju modernog čovjeka sa zapada. Isto vrijedi i za kinesku medicinu staru više od 5000 godina i ostale stare kulture koje su u različitim dijelovima svijeta kroz tisuće godina stvorile čitav niz provjerenih činjenica koje vrijede i danas kroz njihov oblik liječenja.

Područje Mediterana je toliko bogato da se rijetko koja zemlja u Europi može ponositi sa toliko biljnih vrsta koliko je Hrvatska ima samo na svojem obalnom području, a pogledamo li cijelu Hrvatsku, shvatiti čemo zašto smo toliko bogati i zbog čega se moramo dodatno posvetiti da to bogatstvo očuvamo.

U području fitoterapije odnosno tradicionalne medicine najstariji zapisi potječu iz oko 5. stoljeća prije Krista. U to je doba grčki liječnik Hipokrat ostavio budućim naraštajima svoje bogato znanje koje će kasnije tvoriti jedno od temelja liječenja biljem odnosno današnje fitoterapije. Smatra ga se ocem znanstvene medicine. Inzistirao je na tome da liječnik mora poznavati uvjete u kojima bolesnik živi. Osnovna mu je misao bila da treba potaknuti prirodne obrambene snage ljudskog organizma.

Jedan od najistaknutijih svakako je Galen koji je živio tijekom 1. stoljeća poslije Krista.

Na njega je najveći utjecaj imao Hipokrat. On je sve znanje uzdigao na sljedeću razinu i učinio pravu malu revoluciju koja je promijenila budućnost liječenja. Mnogo je eksperimentirao i dolazio do zaključaka od kojih mnogi vrijede i danas kao baza liječenja u fitoterapiji. Prvi je počeo upotrebljavati provjerene mješavine biljaka za koje je tvrdio da u međusobnoj povezanosti djeluju bolje i kvalitetnije nego iste biljke zasebno korištene.

Iduća veoma bitna povijesna ličnost bila je Sv. Hildegarda koja bez obzira što je bila redovnica, ona je kao jedna od najzapaženijih vizionarka u ovom području učinila veliki skok prema napretku, pokazavši da je jedna žena sposobna budućim naraštajima ostaviti neke od temelja liječenja koji se danas primjenjuju. Izrazio ju je poštivao i tadašnji Papa. Savjetovala je biskupe, svećenike, te ostali puk. Bila je izrazito temeljita u svojem pisanju, vrlo sposobna i učinkovita pri liječenju ljudi. Njezine knjige temelje se na proročkom zanosu koji su redovnici zapisivali. Osim ljekovitog bilja, veliki značaj dala je i zdravoj prehrani, liječenje putem prehrane i zadala pojedine principe kojih se mnogi i danas drže.

Još jedan od najvažnijih ličnosti srednjeg vijeka bio je Paracelsus, koji je smatrao da je uzrok svih bolesti nesklad tijela i duha pri čemu ljekovite biljke mogu pomoći. Zaslužan je za mnoge izume, novosti u medicini u to vrijeme. Imao je hermatički pogled na problematiku bolesti naglašavajući da je ljudsko zdravlje i tijelo opčenito povezano sa čitavim sustavom prirode (mikrokozmos - makrokozmos). Makrokozmos svemira prebiva u tijelu svakog čovjeka kao mikrokozmos. Mnogo je pridavao važnosti alkemiji i hermetici. Time je uvelike doprinio razvoju medicine u jednom sasvim drugačijem pogledu. Prvi je shvatio i širio ideju po kojoj je i liječio, da ljudi moraju imati balans pojedinih minerala i drugih elemenata u tijelu. Povezivao je planete sa elementima u prirodi i pripadajućim organima odnosno dijelovima tijela.

Katolički svećenik Sabastian Kneipp, liječenje je započinjao prvo liječenjem duševnog stanja svojih pacijenata. Bio je predvodnik u tome, jer se u to doba njegovo prenaglašavanje duševnog stanja od mnogih smatralo pretjeranim. Kako danas vidimo, bio je u pravu. Poznat je po svojem liječenju putem kupelji – vode, oblozi, ispijanje čiste visokovrijedne vode i drugim metodama primjene vode u svrhu liječenja. Poznat je i po svojim oblozima od sijena, koji se i danas primjenjuju pri atopijskom dermatitisu, prehladama i reumi. Kao nadopunu koristio je liječenje biljem, najčešće mješavinama biljaka, koje je primjenjivao i u kupkama.

Marija Treben napisala je mnogo knjiga za života i pokazala se kao jedna od najznačajnijih žena i osoba u terapijama liječenja biljem. Učila je od mnogih i za života mnogo proučavala, ujedno skupljajući i tradicionalna znanja ljudi koje je upoznavala i cijenila na svojim putovanjima.

Posebno treba istaknuti važnost mnogih svećenika, redovnica kojih je kroz povijest do danas uistinu zapanjujuće velik broj, jer oni su jedini koji su osim povlaštenih obitelji bili pismeni, učeni i sposobni da bi razvijali i prenosili idućim generacijama tradicionalno liječenje biljem, te se mora priznati da je njihov doprinos kroz povijest uistinu zapanjujuč. Još i danas gotovo svaki samostan ima svoj vrt, što je bila praksa kroz mnoga stoljeća i time se održalo stoljetno znanje kroz teoretski i praktični dio.

Značajnih osoba koje su doprinijele razvoju liječenja biljem i njegovim ekstraktima, iscrpinama kroz povijest je mnogo, onaj tko je željan detalja i dubljeg proučavanja ima velik izbor dostupne literature iz koje može crpiti informacije o značaju i veličini ljudi koji su posvetili svoje živote da bi svijetu ustupili ova vrijedna znanja. Tradicija je toliko bogata da možemo u nedogled crpiti znanje, proučavati, eksperimentirati, a u današnje vrijeme i znanstveno potvrditi većinu podataka koja su dostupna već dugo vremena, a danas je konačno došlo vrijeme da se to i znanstveno potvrdi. Zato ponovno naglašavam važnost međusobne suradnje tradicije i moderne medicine, jer one i danas jedna od druge crpe znanje i inspiraciju kako bi bile što kvalitetnije i uspješnije u svome radu. Jedini je nedostatak velika pohlepa za profitom koja ne dozvoljava da se ljudi liječe još kvalitetnije, potpunije, jeftinije, a posebno vezano za ona lakša oboljenja koja su prirodnim putem rješiva brzo i bezbolno.

Posebno naglašavam da nije svaki oblik liječenja pogodan za svaku osobu, to ovisi o mnogim kriterijima. Dok jedan čovjek bolje reagira na lijekove moderne medicine ili iz praktičnih razloga odlučuje se na operaciju koja je logičnija, drugi bolje reagira i iz logičnih se razloga odlučuje na bioenergetsko liječenje, treći na fitoterapiju, promjenu prehrane i cijelog životnog stila, psihoterapiju, a neki naprosto kombinacijom mnogim područja postižu jako dobre rezultate u tretiranju oboljenja koje ih pritišću. 

Postoje nažalost slučajevi u kojima ništa danas dostupno ne pomaže i vrlo je važno da se razumiju i dobro shvate jasne granice svake metode liječenja, kao i svih općenito, te ne smatrati ništa svemogućim nego pametno, stručno i promišljeno pristupiti svakom pojedincu zasebno.

Općenito, bez obzira na rastući trend prodaje lijekova službene medicine i pridavanja velike pozornosti modernom pristupu tretiranja bolesti, ljudi se ipak sve više, posebno kod lakših oboljenja ponovno vraćaju svojim korijenima tražeći odgovore na pitanja na koja im službena medicina ne može dati rješenja. Polazeći od pretpostavke da ne postoji svemogući oblik liječenja i prevencije čovjekovog zdravlja, ponovno se vraćamo na shvaćanje da je čovjeka potrebno promotriti iz mnogih kutova, sa svim njegovim sastavnicama, sustavima, psihološkim, emocionalnim, mentalnim i duhovnim nivoima. Tek gledajući ljudsko biće kao cjelovit sustav koji obuhvaća mnoge dijelove, uključujući i to da je naš mikrokozmos preslika makrokozmosa, ponovno se vraćamo na to da bez stapanja u ponovnu harmoniju i balans sa čitavom prirodom, ljudima i općenito svijetom oko nas – mi ne možemo povratiti zdravlje, a čak niti djelovati preventivno da bi se zaštitili i održali snažnima.

Kroz povijest većina poznatih travara, liječnika i drugih iscjelitelja služili su se baš tim načelima, jer bez obzira na napredak tehnologije i bolje higijenske uvijete današnjeg života, mi moramo shvatiti da bez sveukupne ravnoteže kako u prirodi tako i u nama, zdravlje je slabo, a životni vijek čovjeka kratak.