Aromaterapija kroz povijest i danas

Moderna aromaterapija zapravo dio je fitoaromaterapije. Koristi se kako za pomoć pri lakšim tegobama, tako i za prevenciju. Njena jedina svrha nije kako se još do nedavno gledalo – uloga u wellness centrima, osvježavanje prostora i sl. Uloga aromaterapije u današnjoj modernoj fitoaromaterapiji izrazito je velika i bez nje je teško i zamisliti koliko bi prostor djelovanja bio sužen i osiromašen. Ona je dopuna liječenju gdje se kombiniraju aromaterapija i fitoterapija raznim pripravcima, biljkama i njihovim ekstraktima.

Eterična ulja hlapive su komponente biljaka odnosno posebni biljni ekstrakti. Količina biljnog materijala varira od vrste.

Poznata su posebno po svojem zaštitnom djelovanju protiv patogenih bakterija i virusa, po prevenciji i liječenju zaraznih bolesti, te lakših komplikacija poput upala ili laganih bolova. Pošto se aromaterapija dijeli na anglosaksonsku i francusku školu, tu postoje i razlike koje je bitno prepoznati ako se mislimo ozbiljnije baviti aromaterapijom, a i kao laici radi sebe samih.

Razlike su očigledne, a najčešće i presudne po pojedinim karakteristikama koje ih odlikuju. Naime, Francuska škola aromaterapije upotrebljava eterična ulja u mnoge svrhe koje daleko nadmašuju anglosaksonsku školu aromaterapije, a opet to čine sa punom sigurnošću i potporom znanosti.

Ono što je najbitnije naglasiti jest da se eterična ulja osim što se koriste dermalno, također upotrebljavaju oralno i rektalno, međutim pod znanstvenim okom i uz pomoć moderne medicine. To je ono što najljepše odlikuje francusku školu aromaterapije.

Zasniva se na profesionalnosti, sigurnosti, a opet kreativno i mudro na načine koji su drugima još uvijek vrlo strani poput oralne upotrebe eteričnih ulja u kapsulama, putem melata i sl. Također upotrebljava se rektalno za liječenje i olakšavanje specifičnih oboljenja kao što su oboljenja pluča gdje se time izbjegne cijeli nepotrebni dio ulaska u tijelo, kako bi se lakše, temeljitije i prije došlo do željenih rezultata.

Sa druge strane anglosaksonska škola naglašava cjelovit – holistički pristup koji bi trebao obuhvačati čovjeka kao cjelinu, sagledavanje oboljenja iz svih kuteva i ozbiljno pristupanje prevenciji i liječenju. Međutim, vrlo često se iskorištava upravo za manipulaciju eteričnih ulja sumnjive kvalitete koja nisu toliko puno pod kontrolom laboratorija, određivanje terapija po „osjećaju“ i onome što nam „fino miriše“, a ne po kvaliteti i znanju koje nam se danas nudi. 

Oni koji se odluče baviti ovim predivnim radom na manje etičan način, raditi će to i u jednoj i u drugoj školi, razlika je jedino u tome što se francuska škola aromaterapije zasniva na svemu onome što se može, a i dokazuje modernom znanošću, pa je tako daleko sigurnija i efikasnija kako za terapeuta tako i za klijenta. Jednom riječju, ona ne ostavlja prostora loše i slabo educiranim ljudima da bi mogli manipulirati uljima sumnjive kvalitete i sastava.

Francuska škola obuhvača znanja iz kemije, farmakologije, anatomije i drugih grana koje zajedno sa tisućljetnom tradicijom tvore područje sigurnosti, znanstvene kvalitete i daje nam odgovor na pitanje zašto nešto upotrebljavamo, u kojoj dozi i koliko dugo.

Zahvaljujući znanstvenom pristupu i strogim definiranim provjerama, ne ostavlja se mjesta za patvorenjima i pokušaje varanja kupaca. Zato je bitno da svako ulje koje kupujemo ima točno definirane podatke koji su nam potrebni, te laboratorij koji stoji iza toga. Sva sreća, svi ozbiljni proizvođaći u svijetu imaju uz sebe sve ono čime nam se garantira sigurnost uporabe. Za aromaterapeuta ili fitoaromaterapeuta od presudne je važnosti da prepozna ulja najbolje kvalitete. Da bi bio siguran šta kupuje potrebno je da eterično ulje bude točno kemijski i botanički definirano.

Kemijski definirano znači da eterično ulje:

• Ima naznačen kemotip biljke i glavne sastavnice ulja kojega kupujemo
• Točan način dobivanja eteričnog ulja

• Lot broj i godina proizvodnje

   Botanički definirano eterično ulje:

• Vrsta biljke na latinskom jeziku, podvrsta, varijetet ili forma
• Biljni organ iz kojega se dobiva to ulje
• Način uzgoja biljke
• Zemlja i regija rasta biljke

Bitno je naglasiti da se eterična ulja dobivaju iz različitih biljnih organa (dijelova biljke) kao što su cvjetovi, plodovi, sjeme, usplođe, zelen biljke, korijen, podanak, smolasti produkti, kora, listovi i drugo.

Dobivanje eteričnih ulja odvija se na dva načina:

1. Destilacija vodenom parom
2. Tiještenjem

Destilacija vodenom parom također postoji u nekoliko tehnoloških izvedbi.

Eterična ulja francuske škole fitoaromaterapije primjenjuju se na više načina.

Kao što sam već spomenula ovdje se ulja upotrebljavaju i oralnim putem što je u hrvatskoj još uvijek nova tema, pomalo zanemarena. Također upotrebljavaju se rektalno, najčešće kod tegoba vezanih uz prostatu, te plućnih oboljenja gdje se pokazuju kao jako korisna.

Zatim vaginalnim putem kod ginekoloških oboljenja, infekcija, manjih smetnji u žena, najčešće kod infekcija HPV-om, te različitim bakterijama i gljivicama poput ureaplazme, mikroplazme, klamidije. Od klasičnih uporaba eteričnih ulja također se koriste dermalnim i inhalacijskim putem.

Točan sastav svakoga ulja nikada ne smije biti zanemaren, to je baza svakog kvalitetnog liječenja i profesionalnog fitoaromaterapeuta odnosno aromaterapeuta!

Za razliku od biljnih ekstrakata poput infuza, tinktura, suhih ekstrakata, eterična ulja sadrže male molekule poput monoterpena i seskviterpena. Njihova prednost je ta što se dermalnim nanošenjem npr brzo otpuštaju kroz kožu, u krv i imaju brzo djelovanje.

Eterična ulja se upotrebljavaju u rješavanju mnogih tegoba odnosno olakšavanju istih. Jedan od najčešćih primjera su infekcije gornjeg dišnog sustava, kako kod odraslih tako i kod djece. Gornji dišni sustav izrazito je osjetljiv, zbog alergija, prehlada, zaraza, onečišćenja koje dolazi izvana udisanjem. Razloga je mnogo, najčešći uzročnik prehlada su virusi ili također preosjetljivost na velike hladnoće. Često se desi i kombinacija gdje je infekcija virusna, ali popračena bakterijom, što dodatno komplicira liječenje. U tome slučaju kombiniraju se aromaterapija i fitoterapija.

Postoje točno određene vrste ulja koje se smiju upotrebljavati čak i kod djece, jer su potpuno blaga i neškodljiva. Jedino se mora paziti na dob djece, jer postoje određene dobne granice uporabe određenih ulja.

Za rješavanje ili olakšavanje tih tegoba koristimo neka od sljedečih ulja:

• Ravensara (Cinnamomum camphora) - listovi madagaskarskog kamforovca, jedno od najvažnijih i najmočnijih antivirusnih ulja koja upotrebljavamo sama ili u kombinaciji sa drugim uljem. Također ima djelovanje na središnji živčani sustav. Upotrebljavamo ga kod virusnih dišnih infekcija, gripe, nesanice, herpesne infekcije, virusne hepatitise, infektivna mononukleoza. Ulje je potpuno sigurno i za djecu, čak i čisto dermalno naneseno na kožu.
• Čajevac (Melaleuca alternifolia) – antivirusno/antibakterijsko ulje, imunostimulirajuće, protuinfektivno. Ima snažno djelovanje protiv virusa, bakterija i gljivica. Ovo ulje je također sigurno za uporabu i netoksično. Upotrebljavamo ga kod večine dišnih infekcija virusnog ili bakterijakog uzročnika, uglavnom gornjeg dišnog sustava, zatim gljivične infekcije kože, urogenitalne infekcije, oštećenje kože zbog terapije zračenjam, imunosupresija i drugo.
• Eukaliptus globulus (Eucalyptus globulus) – eterično ulje koje se nešto češće koristi kod infekcija donjih dišnih puteva, ali nije pravilo. Jak je ekspektorans, djeluje antivirusno, antimikrobno i protugljivično. Koristimo ga kod svih infekcija dišnog sustava i gljivičnih infekcija kože.
• Eukaliptus radiata (Eucalyptus radiata) – blaže eterično ulje od Eucaliptus globulus-a, najčešće se upravo ono upotrebljava kod djece upravo zbog blagosti i neškodljivosti. Ulje je antivirusno, nešto manje antibakterijski, ekspektorirajuće. Češće se koristi kod infekcija gornjih dišnih puteva. Upotrebljavamo ga kod infekcija dišnih puteva (odlično djeluje kod infekcija virusnog podrijetla), te vaginalne infekcije.
• Niauli kemotip cineol (Melaleuca quinquenervia) – vrlo blago eterično ulje bogato cineolom, antivirusno, imunostimulirajuće, protuinfektivno,odlično djelovanje protiv patogenih bakterija i gljivica. Najčešće se kombinira sa drugim uljima antivirusnog i protuinfektivnog djelovanja. Upotrebljavamo ga kod infektivnih oboljenja, te kod oštečene kože zbog zračenja.
• Kajeput (Melalueca cajuputi) – ulje sadrži mnogo 1,8 cineola, antivirusno, protugljivicno i jak je ekspektorans. Možemo ga koristiti i kod djece zbog njegove blagosti i neškodljivosti. Upotrebljavamo ga kod problema sa dišnim infekcijama, upalama dišnih puteva, te kod problema sa herpesom.
• Ružmarin kemotip cineol (Rosmarinus officinalis) – snažno ulje, večinom protiv patogenih bakterija.
• Ružmarin kemotip verbenon – odličan kod infekcija dišnih puteva gdje je potrebno smanjiti sluz u plućima. Neće prejako potaknuti kašalj, jer je blag (što je bitno kod djece), znači može se sigurno koristiti i kod djece.
• Ružino drvo (Aniba rosaeodora) – snažno antivirusno ulje koje se najčešće kombinira sa još jednim antivirusnim uljem poput čajevca. Upotrebljava se kod virusnih infekcija.

Ovo je samo jedan od primjera bogatstva eteričnih ulja, njihove primjene za liječenje i prevenciju oboljenja. Nadam se da je ovaj kratki tekst barem malo razjasnio i pokazao koliko je bogatstvo biljnog svijeta aromaterapije i mogućnosti eteričnih ulja kao takvih. Ne smije se zapostaviti niti njihova uporaba u kozmetici, u parfumeriji, masaži i drugim granama koje su danas nezamislive bez eteričnih ulja.

Ipak, najveće bogatstvo se pokazuje upravo kao pomoć i prevencija lakših težih oboljenja sa kojima se terapeuti susreću.

I na kraju potrebno je naglasiti da je čovjek vrlo kompleksno biće sa mnogim sustavima, emocionalnim, mentalnim, psihološkim i duhovnim segmentima i to se nikako ne smije zanemariti pri liječenju, već svakoga zasebno gledati kao cjelovito biće iz svih kuteva kako bi se čovjeku liječenje maksimalno individualiziralo i pomoglo na najbolji mogući način.

Zapravo, uistinu velik dio počiva i na činjenici kako se pravilnim pristupanjem i tretiranjem čovjeka može učiniti mnogo više nego šturim površnim petominutnim razgovorom nakon kojeg slijedi propisivanje lijeka.

Ali toga smo već svi svijesni, zar ne? Pa čak i ptičice na granama.