Skoči na glavni sadržaj
x

Fitoterapija

fitoterapija, liječenje čajevima, biljke, herba, SIPF,  tinkture

Fitoterapija se najkraće može opisati kao dio prirodne medicine, korištenje biljaka i njihovih ekstrakta u svrhu liječenja i prevencije bolesti, koristeći točno određeni pripravak s dozama i definiranim načinom korištenja.

Koristi za unapređenje kvalitete svakodnevnog života, općenitu zaštitu imunološkog sustava, kao i njegovo ponovno jačanje nakon tegoba i stresa (bolesti, sezonske alergije, općenito slab imunološki sustav).

Fitoterapija je najstariji način liječenja koji nikako ne smije biti zanemaren niti stavljen u drugi plan. U mnogim je dijelovima svijeta ovo još uvijek jedini ili najvažniji način liječenja. Proces liječenja može biti vrlo kratak, kao i veoma dug, ovisno o tegobi i samom čovjeku.

U svakom slučaju, biljci ili njenom ekstraktu zajedno sa cjelokupnom terapijom je potrebno dati vremena da djeluje, treba pomno birati oblik terapije, biljku ili njen ekstrakt, u skladu sa svim informacijama o zdravlju čovjeka kojeg tretiramo.

Zdravlje nije samo fiziološki aspekt i to moramo stalno imati na umu.

Potrebno je odvojiti nešto više vremena da bi se čovjeka sagledalo sa svim njegovim aspektima, jer kako praksa pokazuje iza bolesti se često skriva još nešto što je teško uočljivo ako tijelu ne dajemo dovoljno vremena da nam pokaže. To je vrlo čest slučaj kod psihosomatskih oboljenja koja su sve češća. Razlog toga ne začuđuje, posebno kada smo svjesni stresadanašnjice. Sve su češći slučajevi da od psihosomatskih bolesti oboljevaju oni najmlađi, djeca.

Fitoterapija se zasniva prvenstveno na tradicionalnoj uporabi bilja i njihovih ekstrakata našeg bogatog nasljeđa, gdje je interakcijom čovjeka i same prirode nastalo travarstvo, odnosno danas nazvana Fitoterapija kao spoj tradicije i moderne znanosti. Tisuće godina iskustva, različite tradicije, narodi, na različitim kontinentima istim su načinom dolazili do zaključaka koje bilje i njihove ekstrakte upotrebljavati, a koje ne. Zapravo svodi se na to da su ljudi slijedom pogrešaka dolazili do saznanja koje su biljke za njih otrovne, koje iscjeljuju i korisne su općenito, a koje su ljekovite u manjem dozama, dok su u većim količinama otrovne za ljudsko tijelo.

Drugi, međutim ništa manje važan dio Fitoterapije je znanstveni dio odnosno suvremena medicina koja je također dala velik udio liječenju biljem samim time što je olakšala razumijevanje iscjeljivanja biljem, dala nam „otisak“ kemije koji je olakšao razumijevanje zašto je nešto za nas ljekovito, a nešto drugo nije - kako bi laici i profesionalci lakše razumjeli bitne informacije vezane uz biljke i njihovu primjenu.

Uz fitoterapiju vežu se kemija, farmakologija, botanika, imunologija, toksikologija, mikrobiologija, fitokemija ljekovitog bilja i druga područja u modernoj medicini koji nam omogućavaju razumijevanje i olakšavaju da u svakom trenutku osim razumijevanja tradicionalne baštine, razumijemo i razloge zašto pojedina biljka, njezina iscrpina ili ekstrakt (u točno određenom obliku i propisanoj dozi, sa točno definiranim aktivnim sastojcima) imaju baš takvo djelovanje na pojedinu tegobu ili oboljenje. Suradnjom obiju strana, tradicije i moderne znanosti postajemo kvalitetniji i puno efikasniji fitoterapeuti.

Svjesni da su daljnje promjene zakona i prilagodbe u Europi po pitanju uporabe bilja neizbježne, bez preispitivanja i javne rasprave kako stručnog miljea, tako i fitoterapeutskih stručnjaka koje se često marginalizira, mnogi se boje da će se dio naše tradicije izgubiti u bespučima Europske birokracije koja odlučuje umjesto nas. Razlog za paniku ili ne? Ne znamo još uvijek, ali jedno je sigurno, umjesto stručnog usavršavanja i nepristranih kliničkih ispitivanja u ovom području, ljude se sve više tjera da rade na rubu zakona kako bi pomogli onima kojima je to potrebno, dok se legalno lijekovima svakodnevno sve više truje velik broj ljudi pri potpuno bezopasnim simptomima.

Slučajno ili ne ? To ostavljam vama na razmišljanje!

Uostalom osnova većine lijekova danas su sintetizirane aktivne tvari iz biljaka.

Još jedan veoma važan aspekt fitoterapije je točno definiranje fitoterapijskih pripravaka, bez kojih ne možemo pričati o ozbiljnom, sigurnom i profesionalnom radu. Naime, svaki pripravak mora biti točno i precizno definiran, što podrazumijeva da stručna osoba točno zna zašto je nešto propisala i što taj pripravak točno i u kojoj dozi sadrži.

Primjer:

  • Točno definiranje vrste biljke i biljni organ, te količine biljnog materijala

  • Vrsta ekstrakta

  • Doza

  • Način primjene

  • Standardizacija na ljekovite tvari u samoj biljci

Da bismo upotrijebili ljekoviti dio biljke, upotrebljavamo točno određeni dio koji nam je potreban, neki od primjera su korijen, list, kora, cijela herba, čak i smola... Kada bismo upotrijebili cijelu biljku vrlo često bi dobili u pripravku mnogo celuloznih vlakana koja ne sadrže aktivne sastojke koje mi želimo ekstrahirati.

Zato je potrebno definirati koji nam je točno dio bitan, kao što je korijen ili list koprive (urticae radix; urticae folium). Ponekad se susrećemo sa biljkama kojima je jedan dio ljekovit, dok je drugi toksičan. Iz tog i niza drugih razloga potrebno je obratiti veliku pozornost na točno definiranje.

 

Ekstrakti u fitoterapiji mogu biti sa biljem u sljedećim oblicima:

  • Svježe (ponekad i suhe) biljke u ekstrakcijskom sredstvu

  • Svježe biljke

  • Cjeloviti oblici biljaka

  • Sušene i mljevene biljke

 

Sami ekstrakti biljaka mogu biti podijeljeni na sljedeće nizove:

  • Tinkture

  • Infuzi / Dekokti / Vodeni macerati

  • Glicerolni ekstrakti

  • Perkolati / Digesti

  • Suhi ekstrakti (standardizirani)

  • SIPF – suspenzije ljekovitog bilja spravljene od svježe biljke

  • Ekstrakti za dermalnu uporabu – masti, ulja, kreme, melemi, macerati...

 

Ono što je veoma važno naglasiti je da je školovani fitoterapeut dužan sa mnogo pažnje posvetiti se kombiniranju biljaka (i ekstrakata) sa drugim lijekovima konvencionalne medicine, odnosno mogućnošću ili nemogućnošću kombiniranja. Jedan od najčešćih primjera je naglasak da se poznata biljka valerijana u bilo kojem obliku nikada ne smije upotrebljavati niti sa jednim antidepresivom ili lijekom za smirenje. Primjera je više i na njih je bitno obratiti posebnu pozornost zbog mogućih nuspojava koje mogu biti lagane, ali i kobne.

Nažalost, iz šturo napisanih knjiga ili tekstova na internetu neće nam pomoći ako nismo dovoljno educirani u ovom području. Zato je bitno da se tim područjem bave profesionalno iskljućivo educirani fitoterapeuti, dok se neke sigurne biljke mogu bez bojazni upotrebljavati i u svakodnevnom životu bez obzira na šire znanje, baš kao što su to radile i naše bake.